rat nema previla za ruske snage

Ruski vojnici priznaju zlocine koje su cinili prema civilima i gerilcima. To je sastavni dio vojnog obicaja imuniteta (nekažnjavanja - bukvalno). Medutim mnogi sada osjecaju posljedice toga

Bez okrutnosti nigdje ne bismo stigli u Ceceniji, kaže jedan 21-godišnji vojnik: "Moramo biti okrutni prema njima jer drugacije ne bismo postigli ništa."

Od kako je Rusija pocela prije godinu dana rat protiv Cecenije ruske , kao i zapadne humanitarne organizacije su sakupile hiljade stranica svjedocenja žrtava o kršenju ljudskih prava od strane ruskih vojnika i policajaca koja su izvršena nad civilima Cecenije i njihovim borcima. Da bi cuo i drugu stranu price Tajmsov reporter je proputovao 5-6 ruskih regija i razgovarao sa 15-20 ruskih vojnika koji su se vratili iz rata. Ono što su oni izjavili uglavnom odgovara izvještajima organizacija za zaštitu ljudskih prava, cak su i oni sami cinili te zlocine, a medunarodne zakone i prava smatraju neumjesnim (tj. da nemaju mjesta u ratu).

Kakva pravila!?

Ovi zlocini obuhvataju sve od pljacke, masovnih egzekucija do mucenja.

Sve ovo negira ruski vrh koji kaže da zlocini, i ukoliko su pocinjeni, nisu naredeni sa vrha. Sergej Jastrežimski, vojni glasnogovornik kaže: "Ceceni su ruski narod zbog kojih je ova operacija i poduzeta. Oni moraju biti tretirani po istim zakonima kao i ostatak Rusije. Svako kršenje, ma sa cije strane dolazilo bice istraženo i onaj ko je kriv bice kažnjen.

Medutim situacija na terenu je drugacija. Vojnici vjeruju, pod uticajem medija, da su Ceceni pocinili još vece zlocine. Oni znaju da su pogubljenja i drugi zlocini pogrešni medutim u isto vrijeme ih smatraju neizbježnim cak i nužnim.

Kakva pravila? Kakva Ženevska konvencija? Kakve vezi ima to što ih je Rusija potpisala - kaže jedan 25-oficir "ja ih nisam potpisao kao ni jedan moj prijatelj... u Rusiji ova pravila ne važe (vrijede)."

O zlocinima jedan 21-godišnjak kaže: "Ne praviš ih tako ocitim da ne izgledaju tako teškim. Svako zna kako se to radi".

Andrej: "Najvažnije je da umiru polagano. Ne želiš da umru brzo zato što je brza smrt lahka smrt."

Dok je imao obuku dolazili su im u logor radnici crvenog krsta i ucili ih o ljudskim pravima, pa kaže:"Pokušali su da nas nauce svakojakim glupostima npr. da se prema civilima treba ophoditi uljudno. Ukoliko se bude postupalo uljudno u toku rata, obecavam da to nece poluciti nicim dobrim. Civili te se moraju bojati. Nema drugog nacina".

Smrt mora biti spora

Andrej kaže kako ga je njegov komandir poucavo"kako da ubije".

"Uhvatili smo jednog momka sa radio antenom. Dao nam je ime ali kad smo ga pretukli rekao je drugo ime. Našli smo karte u njegovim džepovima kao i hašiš. Pokušavao je da nam kaže kako je samo tražio hranu za svoju majku. Moj komandir mi kaže:"Sacekaj i ja cu te nauciti kako da postupaš sa ovakvim tipovima". Uzeo je antenu i poceo ga je tuci. Moglo se poznati na Cecenovom pogledu da je znao da cemo ga ubiti. Ustrijelili smo ga. Bilo nas je petorica koji smo pucali u njega. Bacili smo njegovo tijelo u rijeku. Rijeka je bila puna tijela. Naših takoder. Naša tri momka su plutala bez glava.

Takoder kaže: "Najlakši nacin (mucenja) je da uzmeš nož(bajonet) i da ga zagriješ iznad peci do crvenila. Tada prislanjaš nož uz njihova tijela ili ih polahko bodeš njime. Moraš biti siguran da osjecaju maksimalnu bol. Najvažnije je da umru polagano. Ne želiš da umru brzo jer brza smrt je lahka smrt. Oni moraju dobiti potpun tretman. Moraju dobiti ono što zaslužuju.

"Ubio sam devet ljudi na ovaj nacin. Svakog se sjecam". Mnogi specijalci su sjekli uši svojim žrtvama. Jedan kaže:" Rezanje ušiju se nekome može uciniti divljackim, ali ono ima svoje objašnjenje. Kada odsjeceš uši neprijatelju onda ih staviš na nadgrobnu plocu svome prijatelju koji je ubijen u ratu po redu slova njegova imena (slovo = uho). To nije iskazivanje barbarizma nego je to samo naš vid iskazivanja "pocivaj u miru, osvecen si".

Pucaj pa razmišljaj

Padobranac Genadij kaže: "Bilo je slucajeva kada su mala djeca istrcavala na cestu, pred transporter i kamione. Bili bi ubijeni na mjestu od vojnika koji su mislili da dijete možda nosi minu ili granatu. Do vraga, možda je i ne nose, ali je bolje biti siguran nego zažaliti". Prvo pravilo koje je naucio: prvo pucaj, pa onda razmišljaj. I kaže da su ih njihovi oficiri ucili: "Budite oprezni i ne stidite se straha od svega. Strah je vaš prijatelj a ne neprijatelj u Ceceniji on ce vam pomoci da ostanete živi i da se vratite vašim familijama. Ako vidite nekog sumljivog, cak i dijete, ne oklijevajte - pucajte pa onda razmišljajte. Vaša licna sigurnost je prioritet br.1 sve ostalo je beznacajno. Pa šta ako bude jedan Cecen manje na planeti! Ko ce plakati za njim! Vaš zadatak je da obavite misiju i da se vratite neogrebani".

Jedan 19-godišnjak kaže:"Ne možete zamisliti strašniji prizor od toga da vaš drugar, koji je bio do vas nekoliko minuta prije, biva raznesen na komade, i kada se komadi njegova mesa puše u snijegu".

Boris je bio bokser izuzetne fizicke konstrukcije. Od kako se vratio iz rata ima problema sa spavanjem.

"Ponekad se bojim da se necu moci kontrolisati , posebno nakon nekoliko pica" - kaže ovaj 30 - godišnji policijski specijalac. "Budim se u hladnom znoju veoma uznemiren, i sve što vidim je mrtva tijela, krv i krici. U tom trenutku bih mogao sve da ucinim. Mislim kada bi mi u tom trenutku dali pušku i bombe, da bih izašao vani i poceo "cistiti" moj rodni kraj."

"Ubio sam mnoge. Nisam dirao žene i djecu sve dok oni ne bi pucali na mene, ali bih ubijao sve muškarce u toku operacija "cišcenja". Nije mi nimalo žao zbog njih. To su i zaslužili. Cak nisam slušao molbe niti sam gledao suze njihovih žena koje su molile da im poštedimo muževe. Jednostavno sam ih vodio u stranu i ubijao ih."

"Takoder smo bacali borce iz helikoptera prije slijetanja. Stvar je u tome da se postigne dobra visina, Nismo htjeli da umiru odmah. Željeli smo da pate prije umiranja. možda je to okrutno, ali u ratu je to gotovo jedini nacin da odagnaš strah ili tugu zbog gubitka prijatelja."

Jednostavnije je pobiti sve

Valerij, nadkapetan i moralista zadužen za discipllinu kaže: "Nismo im trebali davati priliku da se spreme za rat. Trebali smo pobiti sve Cecene starije od pet godina, a djecu koja se mogu preobrazovati poslati u rezervate sa bodljikavom žicom i stražarima na uglovima. Ali gdje bi pronašli ucitelje koji bi žrtvovali svoje živote da preobrazuju tu vuciju mladunacad? Takvih ljudi nema. Zato je mnogo jednostavnije pobiti ih sve. Treba im mnogo manje vremena da umru nego da odrastaju." - Još kaže: "Rješenje je vrlo jednostavno i to je stara metoda koju je ruska vojska koristila u 19. vijeku. Za smrt jednog vojnika citavo selo bi bilo spaljeno. Za smrt svakog oficira dva sela bi bila zbrisana. Ovo je jedini nacin da se ovaj rat dovede do pobjede i da se ovaj nepokorni narod ukroti.